FAMOZNO: STUB ZASLUGA ZA NAROD
Jedan: stub srama, na koji se zapandrčavaju slike i samokompromitujuće izjave Visokih Protivnika, i drugi: stub zasluga za narod, koji prenosi bogougodna sma(t)ranja i izjave poklonika Visoke Politike.
Jedna od najčešće gostujućih persona dramatis na Rotopalankinom stubu zasluga za narod svakako je svojevremeni otporaš i studentski „protestant“, istoričar Čeda Antić, koji iz ubeđenja i za svoj groš - nema dokaza da je Čeda Bot - mesecima vodi hibridni rat protiv protestne studentarije i prinadležne klijentele. Prilikom redovnih inspekcija Rotopalankinog portala, obično ne čitam Antićeve izjave, po mišljenju Rotopalankinog kolegijuma, zaslužne za narod. Međutim, pre nekoliko dana pažnju mi je privukao naslov, citiram: „Apsurdno je što blokaderi neće da objave listu, tajne organizacije su zabranjene zakonom. Pretpostavljam da ste pretpostavili da je moju pažnju zaplenio deo naslova posvećen zakonskoj zabranjenosti tajnih društava.
On lično, zbori Antić, nema problema s neobjavljivanjem liste, ali „ističe da je politika po definiciji javna delatnost“, što je u principu tačno, ali je u Srbiji ispodpolovično tačno, što ću - kad kucne čas - i dokazati. Ni moja neznatnost nema problema s neobjavljivanjem imena sa studentske liste, ali drži da neobjavljivanje imena sastavljače studentske liste i persona s liste ne čini tajnim društvom koje je - po Antiću - Ustavom zabranjeno.
Pre nego što pređemo na „meritum“ stvari, reč-dve o tajnim društvima, o kojima i ja znam ponešto. Sasvim je sigurno da tajna društva postoje i da vršljaju po svetu i - naročito - po Srbiji. Ali tajna društva koja su zaista tajna, zauvek ostaju tajna, inače ne bi bila tajna. Je l’ tako?
Primer: jedno od najtajnijih društava za koje znam, a koje decenijama pokušavam da „objavim“, jeste beogradska cincarsko-kalburska čaršija, koja vekovima vršlja po Srbiji, a Ustav ni mukajet. Ako se pitate zašto Ustav ni mukajet, znajte da je to zato što ustavopisci uglavnom dolaze iz redova tajnih cincarsko-kalburskih čaršijanera.
Znam još nekoliko tajnih društava koja su delovala vrlo javno, a koja srbski ustav nije zabranio. Jedno od njih je vrlo šareno tajno društvo koje je mesecima najavljivalo i na sav glas pripremalo teren za streljanje Zorana Đinđića i ne samo da je post festum vuk javno pojeo tajnog magarca nego su se istaknuti tajni drugovi, kad su se uspentrali na vlast, latili pisanja preambularnog ustava, koji je - ako je verovati Antiću - takođe zabranjivao tajna društva.
Sledi Antićeva izjava dostojna emisije „Kod dva bela (usrana) goluba“ (ako nije ukinuta):
„U vreme studentskih protesta u kojima sam učestvovao, to je bio bojkot nastave, ali nije bilo blokada, nasilja niti kršenja Ustava.“ Nezgodno je kad istoričaru zakaže sredstvo za rad - pamćenje. Koliko se ja sećam, bilo je i blokada ulica i nasilja (nad studentima), ali tada su ispred studenata išli lideri opozicije koji su prvi dobijali pendrekom po leđima.